Laserska grafika, npr. neki tekst ili logotip, nastaje zahvaljujući dvama minijaturnim ogledalima koje se prema zaslonu usmjerava putem računala. Zraka koja se kreće vodoravno, prvo se odbija od jednog ogledala, a potom nastavlja okomito prema drugom od kojeg se reflektira pod određenim kutom. Time se stvara jedna točka projekcije. Računalo nastavlja nevjerojatnom brzinom usmjeravati ogledala prema idućoj točci, i tako iz točke u točku, tj. od mjesta do mjesta kako bi tromo ljudsko oko u konačnici vidjelo gotov crtež. Na isti način nastaju zrake za beam show, oblici poput valova i stožaca.

Skeneri se kreću brzinom od 30 do 60 tisuća točaka u sekundi i tu nevjerojatnu brzinu nije moguće povećati. Zbog toga se pri kreiranju složenijih slika trebaju koristiti dodatni skeneri.

Za razliku od televizijske slike načinjene od točaka, laserska grafikanastaje njihovim spajanjem. Zbog toga laser ne može poslužiti za puštanje televizijske snimke. Njime se mogu iscrtati vanjski obrisi fotografije ili nekog dijela video snimke. U slučaju da je neophodno pretvoriti fotografiju ili video u rastersku sliku, rezolucija je oko 80 puta manja od televizijske. Takve slike mogu se koristiti isključivo za specijalne efekte. Za klasičnu projekciju preporučuje se korištenje video projektora.

Laserska grafika može biti i u službi umjetnosti. U tom slučaju budući da sam umjetnik najvjerojatnije ne zna programirati lasere, na raspolaganju su mu stručnjaci koji će mu pomoći. Prema njegovim uputama umjetničko će djelo oživjeti laserskom grafikom.